Običan ludak je, međutim, mentalno, vitalno ili psihički pomeren. Nikad ne zna šta bi trebalo da radi ili šta bi trebalo da kaže ili kako da reaguje. On je trajno izgubio vezu između fizičkog sveta i svog sopstvenog postojanja na Zemlji. Pa kad god nešto kaže ili uradi, to nije u skladu sa Univerzalnom Svešću. Da tako kažemo, ne može sebe da projektuje u Univerzalnu Svest u kojoj se svi nalazimo. Svi mi živimo u Univerzalnoj Svesti, mada možda nismo toga svesni. U isto vrijeme, mi ne kršimo pravila Univerzalne Svijesti. Ludak takođe nije svestan Univerzalne Svesti, ali u isto vreme, on zbog svog neznanja krši pravila univerzuma, Univerzalne Svesti.
Kao što mi imamo predubeđenja, i ludak ima predubeđenja, ali on ne može da formuliše svoje ideje kao što mi formulišemo svoje. Mi imamo mozak; znamo svoj um. Znamo kako jedna misao može da sledi drugu. U slučaju ludaka nije tako. Sve te misli i ideje viših i nižih svetova mu se pojavljuju kao bljeskovi i on potpuno gubi svoj unutrašnji i spoljašnji balans. Sile i pritisci drugih svetova ulaze u njega i tako dobijaju slobodan kanal da se izraze.
Običan ludak se nikad neće otvoriti prema Svetlosti ili Istini ili nečemu što može da spase njega, njegov život, samo njegovo postojanje na Zemlji, dok je Bogom zanesen ludak, koji je uistinu svetac, lud od božanske Lepote, božanske Svetlosti, božanske Čistote i svega što je božansko. On želi da prisvoji Božansko i da ono prisvoji njega. To je razlika između običnog ludaka i Bogom zanesenog sveca.From:Sri Chinmoy,Bog, Avatari i jogiji, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ga