To takođe zavisi od razvoja tragaoca i njegove pripreme. On se mora pripremiti da bude spreman za Učitelja. U suprotnom, ako nije spreman, može biti s Učiteljem licem u lice, ali ga neće prepoznati. Učitelj zna da je taj tragalac namenjen za njegovu stazu, ali mu to ne može reći: „Ti si moj učenik“, Tragalac bi pomislio: „ O, ja sam tako bogat, tako uticajan i zato želi da budem njegov učenik.“ I zato je Učitelj pod sumnjom. Takođe, ako Učitelj kaže: „Ne, ti nisi moj učenik“, onda tragalac može da pomisli sledeće: „O, to je zato što nemam ništa da mu ponudim, ja sam beznadežan i bespomoćan“, i slično tome. Sve što Učitelj kaže biće podložno preispitivanju. Tako da je tragalac taj koji mora izabrati, i onda je na Učitelju da ga prihvati ili da mu kaže da postoji drugi Učitelj koji čeka na njega. On mu ne može reći ime drugog Učitelja, jer tragalac možda još nije spreman za to.
Pošto je Učitelj izabrao i prihvatii tragaoca, tragalac ne sme da oseća da je automatski postao drag, blizak učenik Učitelja. Tragalac mora da vidi koliko je iskren. Ako oseća: „Potrebna mi je Istina, potrebna mi je Svetlost“, onda je spreman za duhovni život. Tragalac mora da zna da li je spreman da Učitelju da sve što ima i sve što jeste. Ono što tragalac ima je težnja, unutrašnji vapaj, a ono što jeste, u ovom trenutku, je neznanje. Kad bude potpuno spreman da Učitelju da sve što ima i sve što jeste, onda Učitelj može veoma efikasno da radi na preobražaju celog tragaočevog života. Tragalac predaje svoje postojanje Učitelju, a onda Učitelj postaje odgovoran da ga prosvetli i usavrši.From:Sri Chinmoy,Bog, Avatari i jogiji, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ga