Znači, nije najvažnije fizičko prisustvo. Najvažnija je unutrašnja svesnost o svojoj vezi sa Učiteljem. Gdje je Učitelj? Da li je on u Njujorku ili u tvom srcu? Ako učenik oseća da je Učitelj nešto vrlo sveto i tajno i da je Učitelj nešto suštinsko u njegovom životu, onda ne može biti bez Učitelja. Ako on oseća da je neophodnost Učitelja od najvećeg značaja, ako oseća da ne može da postoji bez Učitelja kao što ne može da postoji bez otkucaja sopstvenog srca, tek onda je odnos između Učitelja i učenika siguran i potpun.
Kad se vratiš u Venecuelu, treba da osećaš da me nosiš u svom srcu, a ne da si me ostavio u Njujorku. Ne bi trebalo da misliš da se moje biće nalazi u samo jednom delu sveta; ne, treba da osećaš da je moje unutrašnje prisustvo svuda. Moje spoljašnje biće, moje fizičko telo visoko 173 cm može biti samo na jednom mestu, ali moje unutrašnje prisustvo može da ide na mnoga, mnoga mestima. Tako da treba da osetiš da je neophodan unutrašnji odnos, unutrašnja veza s mojim srcem i dušom. Tek onda ćeš moći da najviše napreduješ.
A opet, ako je učenik već uspostavio unutrašnju vezu sa Učiteljem, ako je uspostavio siguran, veoma blizak i veoma predan odnos, onda će naravno, kad bude sa Učiteljem, moći da dobije više koristi iz toga. U tom slučaju, on je iznutra već jedno sa Učiteljem i sad njegovo spoljašnje biće vapi da postane jedno sa unutrašnjim. Naravno da tada dobija dvostruki podsticaj i beskonačno brži napredak, kad je u fizičkoj blizini Učitelja.
Ali, vrlo često, bliskost rađa nepoštovanje. Kad boravite blizu Učitelja, koji priča viceve i slično, odmah kažete: „On je kao mi“. Ali, on nije kao ti. On može da uradi mnogo, mnogo stvari u unutrašnjim svetovima koje ti ne možeš da uradiš. Međutim, u spoljašnjem svetu on jede istu hranu i voli sladoled i radi sve kao i ti. Stvar je jedino u tome što on može da uradi neke stvari u unutrašnjem svetu koje ti ne možeš. I zato prvo treba pristupiti njegovom unutrašnjem biću i uvažiti ga. I ako si iznutra udovoljio Učitelju, onda budi siguran da je samo pitanje kratkog vremena kad ćeš udovoljiti svom Učitelju i u spoljašnjem životu, a ne obrnuto. U spoljašnjem životu, ako Učitelj kaže: „Trebaju mi marke za kovertu“, odmah ćeš otići do pošte i doneti marke. Takva veza ti, međutim, neće mnogo pomoći ako tvoja unutrašnja povezanost nije potpuna. Ako je unutrašnja veza potpuna i ako ja kažem: „Molim te, odvezi me na plažu“, pa me ti odvezeš i učiniš me srećnim, onda si mi udovoljio sa svih strana. Već si uspostavio unutrašnju vezu sa mnom. Veoma sam zadovoljan tobom i sad si uspostavio i spoljašnju vezu tako što si me poslušao.
Ali, da nisi uspostavio unutrašnju vezu sa mnom, šta bi se dogodilo? U toku dva sata, dok me voziš, spoljašnja veza ti pruža mir ili radost ili harmoniju ili neku vrstu zadovolljstva. Ali, kad prođu dva sata, sve se to izgubi. Međutim, u unutrašnjem svetu, kad neko meditira i razmišlja o meni pet minuta i ponudi mi svoj životni dah, onda to traje večno. Tad si ti ispunio mene i ja sam ispunio tebe.From:Sri Chinmoy,Bog, Avatari i jogiji, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ga