Pitanje: Da li je to ono što se dogodilo Ramakrišni?

Šri Činmoj: Da, Ramakrišna je preuzeo neznanje svih svojih učenika. Tako ih je izlečio, spasao. Morao je da dobije rak i od toga je umro. Snagom svoje ljubavi i jedinstva, preuzeo je njihove nesavršenosti u sebe. Inače to niko drugi ne bi uradio. Neko drugi bi rekao: „Ako patiš, onda pati“. Ali u odnosu majke i deteta je vrlo uobičajeno da majka žrtvuje svoj vlastiti život da bi spasla svoje dete. A odnos između Gurua i njegovog učenika je beskonačno bliži od odnosa majke i sina. Razlika je u ovom: u ovom životu imaš sina, ali za sledeći život ne znaš da li će se on roditi u Indiji, dok ćeš se ti možda roditi u Japanu ili nekom drugom mestu. Znači, u sledećem životu će vaša veza biti prekinuta. Ali, u slučaju duhovnog Učitelja, ostvarene duše, on zna gde će se određeni učenik roditi u sledećoj inkarnaciji i gde će se on sam roditi. Njegova veza i njegov odnos sa njegovim učenikom će potrajati večno. Njihov odnos je odnos u večnosti. To je njegov takozvani teret, teret radosti, da Guru mora odvesti učenika do Boga. Dok to ne učini, on nije završio svoj zadatak. Kad Učitelj prihvati učenika, njegova obećanja učeniku nisu samo prazne reči da će mu Bog dati ostvarenje. Moraš da stvoriš živ odnos i vezu sa svojim Guruom. Kad se moliš svom Guruu, moraš da osetiš da on diše u tebi. Stalno moraš imati živ odnos. Kad uspostaviš takav odnos, onda možeš biti siguran da će te Guru odvesti do tvog suđenog cilja.

From:Sri Chinmoy,Bog, Avatari i jogiji, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ga