Pitanje: Tokom naše proslave Šeste godišnjice 14. aprila, govorio si o služenju Ujedinjenim nacijama sa zahvalnošću. Da li bi mogao da kažeš nešto više o tome?

Šri Činmoj: Svi mi služimo Ujedinjenim nacijama zato što osećamo da nam Ujedinjene nacije pružaju jedinstvenu priliku da pomognemo da se postigne svetski mir, svetski sklad i svetsko jedinstvo. Mi smo se trudili da služimo Ujedinjenim nacijama na svaki način. „Mi“ znači svaki pojedinac, ne samo kao član Grupe za meditaciju, već i kao zaposleni u Ujedinjenim nacijama. Međutim, ljude koji rade u Ujedinjenim nacijama i služe Ujedinjenim nacijama povremeno muče strah, sumnje i strepnje da će biti otpušteni. Često doživljavaju nesporazume, kontroverze i druga nezdrava iskustva. Zato smo mi došli do uvida da treba da postoji jedan novi metod služenja Ujedinjenim nacijama, a taj novi metod je služenje sa zahvalnošću srca.

Do sada, uprkos našem ogromnom neznanju, ograničenjima i nesavršenostima, uradili smo nešto za svet, uradili smo nešto za čovečanstvo služeći Ujedinjenim nacijama. Ako hoćemo da odvojimo Ujedinjene nacije od ostalog sveta, možemo da kažemo da smo učinili nešto za same Ujedinjene nacije. Ako hoćemo da odvojimo Ujedinjene nacije od našeg sopstvenog postojanja, možemo da kažemo da smo učinili nešto za sebe. Čak i ako uzimamo Ujedinjene nacije kao nešto različito od sveta i nešto različito od nas, opet možemo da kažemo da smo nešto postigli.

Umesto da kažemo da postoji jedan, možemo da kažemo da postoje tri prijatelja koji se dopunjavaju: svet, Ujedinjene nacije i neki individualni član Grupe za meditaciju. Ako ih uzimamo kao jedno, smatrajmo ih onda trima bliskim prijateljima. Tim trima bliskim prijateljima ponekad može biti teško da gledaju istim očima. Svet vidi nešto pogrešno u Ujedinjenim nacijama, pojedinac vidi nešto pogrešno u Ujedinjenim nacijama, a Ujedinjene nacije nalaze da ima nešto pogrešno u svetu ili u nekom pojedincu. Oni nalaze mane jedni drugima, a istovremeno, oni su prijatelji. Razne zemlje ne slažu se uvek jedne sa drugima, ali su ipak prijatelji. Da nisu prijatelji, ne bi bile članice Ujedinjenih nacija. Ne bi učestvovale u aktivnostima Ujedinjenih nacija. One veruju u Ujedinjene nacije, one imaju poverenja u Ujedinjene nacije, ali takođe imaju i svoje sopstvene probleme koje pokušavaju da razreše.

Dakle, svet je jedan prijatelj, Ujedinjene nacije su prijatelj i pojedinac je prijatelj. Postavimo to na taj način. Tri prijatelja, uprkos svojim nerazumevanjima i nedostacima, trude se da daju sve od sebe i da postanu bolji. Kad ponude svoje najbolje osobine, kada iskreno daju, onda postaju potpuno jedno u unutrašnjem životu i u spoljašnjem životu. Tada ne može biti nekog zasebnog sveta i nekih zasebnih Ujedinjenih nacija ili zasebnog pojedinca. Nema osećaja odvojenosti; sve je jedinstvo.

Danas postoji prijateljstvo, ali nema nerazdvojnog jedinstva. Zato što u osnovi postoji prijateljstvo, sve zemlje su zajedno i svi pojedinci su zajedno. Jedinstvo, međutim, i dalje nedostaje. To jedinstvo će doći samo kad svaki pojedinac bude u stanju da ponudi sopstvenu iskrenost i druge dobre osobine i Ujedinjenim nacijama i svetu, kad Ujedinjene nacije budu mogle da ponude svoje dobre osobine – svoje telo i dušu – pojedincu i svetu, i kada svet bude mogao da ponudi svoje dobre osobine svakom pojedincu i samim Ujedinjenim nacijama. Na taj način će to troje postati jedno.

Oni će postati jedno pomoću svoje zahvalnosti – zahvalnosti za ono što je svet uradio za Ujedinjene nacije, za ono što su Ujedinjene nacije uradile za svet i za ono što je pojedinac uradio za svet i za Ujedinjene nacije. Svak je uradio nešto za drugo dvoje; zato su oni zahvalni jedni drugima. Kad jednom budu zaista zahvalni jedni drugima, postaće jedno. Njihova srca će doživeti širenje, a u postepenom širenju svojih srca postaće univerzalni. Tada nećemo moći da odvojimo nekog pojedinačnog člana Ujedinjenih nacija od samih Ujedinjenih nacija, zato što će postati celovito jedno. Ujedinjene nacije nećemo moći da odvojimo od sveta, zato što će one postati nerazdvojni deo sveta. Oni će biti jedno zahvaljujući svojoj iskrenoj uzajamnoj zahvalnosti. Nudeći zahvalnost, stalnu zahvalnost svetu, Ujedinjene nacije i neki pojedinačni član Ujedinjenih nacija postaće jedno. Kad postanu jedno, biće savršeni instrumenti.

Sve dok oni ostaju tri individue, treba da nude zahvalnost jedni drugima. Kad postanu jedno, oni će nuditi svoju zahvalnost Svevišnjem Pilotu zato što ih je učinio savršenim instrumentima. Zašto? Zato što su postali svesni i savršeni instrumenti Svevišnjeg, dok drugi nisu čak ni svesni instrumenti. Zato su oni zahvalni Svevišnjem što im je pružio tu priliku.

Zasad smo mi svesni instrumenti, ali je savršenstvo daleko. Doći će, međutim, dan kada ćemo, pored toga što smo svesni instrumenti biti i savršeni instrumenti. Zato sada možemo da budemo zahvalni upravo zato što smo postali instrumenti. Svevišnji, iz Svoje beskrajne Darežljivosti, dao nam je priliku da postanemo Njegovi svesni instrumenti. Ali, doći će dan kada ćemo postati savršeni instrumenti. Tada će biti potrebno da ponudimo više zahvalnosti, beskrajno više. Sada bi trebalo da budemo zahvalni zato što smo odabrani da budemo svesni instrumenti. Ali, kad postanemo savršeni instrumenti, naša zahvalnost postaće bezgranična. Isto to se odnosi i na svakog pojedinca i na svaku naciju.

From:Sri Chinmoy,Plameni talasi, deo 7, Agni Press, 1976
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/fw_7