Nikad nisam rekao da je naša staza bolja od neke druge. Ne, daleko od toga. Ali ako želite da znate kakve su razlike, onda mogu da nađem neke manje. Ja poštujem Šri Ramakrišninu ljubav, posvećenost i predanost. Ali ja takođe kažem da moramo do izvesne mere da koristimo um. Vivekananda, njegov najdraži učenik, koristio je um kad je došao na Zapad. Vivekananda je bio intelektualni velikan. Znači, uvek postoji kompromis. Šri Ramakrišnu nije mario za učenje i jedva je umeo da se potpiše. Ali je bio otelotvorenje najviše Istine.
Šri Rakamkrišna je obožavao Majku Kali, Božansku Majku. Obožavao je Najviše u ženskom obliku. Osećao je Božansku Majku u svojoj sopstvenoj najvišoj svesti. Nije, međutim, dopuštao svojim učenicima da se druže sa ženama. Rekao je učenicima muškarcima da se odreknu žena. Stvarno je osećao da je to najbolje za njegove učenike. Večina naših indijskih Učitelja je tražila od svojih muških učenika da se uopšte ne druže sa ženama i tražili su od žena učenica da se ne druže sa muškarcima. Ali, u mojoj filozofiji, ja kažem da su i žene i muškarci Božja deca i da moraju da idu zajedno. Jedno dopunjava drugo. A opet, u osnovi nema razlike između moje staze i staze Šri Ramakrišne. Postoje samo tanane razlike.From:Sri Chinmoy,Avatari i duhovni Učitelji, Agni Press, 1979
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/am