Pitanje: Kakva je razlika između svesti koju je postigao Buda i koju je postigao Hrist?

Šri Činmoj: Oprosti mi što ovo kažem, ali neće ti nimalo pomoći ako znaš šta je Hrist postigao ili nije postigao. Ono što je važno je to da li ti pokušavaš da izrasteš u sliku i priliku Hrista. Samo ti to može pomoći. Ako znaš šta je Hrist postigao, šta je Buda postigao, od toga nema nikakve koristi. Može ti pomoći samo ako pokušavaš da izrasteš i Hristovu svest ili u Budhinu svest. A opet, doći će vreme kad ćeš morati da prevaziđeš čak i to. Treba da osećaš da je Bog uzeo određenu dušu i doneo je na svet sa spoljašnjim oblikom. Jednu je zvao Hrist, a drugu je zvao Buda. Bog je želeo da te dve duše odigraju ulogu Hrista i Budhe. Od tebe On želi da odigraš neku drugu ulogu.

Bog želi da se igra u svakom i kroz svakog na jedinstven način. Ove velike duše su odigrale, recimo, ulogu božanskih lavova. Sad Bog želi od tebe da igraš ulogu malog insekta. Time što su odigrali lavove, oni su ispunili svoje uloge na način krajnje zadovoljavajući. U tvom slučaju, ako Bog želi da budeš insekt, pa ako odigraš ulogu insekta na krajnje zadovoljavajući način, Bog će biti veoma zadovoljan. On te neće pitati: „Zašto nisi igrao ulogu lava?“ Zatražio je od tebe da odigraš ulogu insekta i On ne očekuje ništa drugo. Svaka duša mora da odigra svoju sopstvenu ulogu. Hrist, Buda, Šri Krišna - svi oni su uspešno odigrali svoje uloge zato što su bili svesni Božiji instrumenti. Oni još uvek iznutra igraju svoje uloge. Ako mi ne budemo igrali svoje uloge, onda će Bog ostati neispunjen i neispoljen.

U Indiji neki Učitelji kažu učenicima: „Nemoj da koristiš reči 'Beskonačnost', 'Besmrtnost' i 'Večnost'. Samo misli o tome gde si ti“. Ja vam kažem to isto. Ne opterećujte se svešću Hrista ili Budinom svešću. Bavite se samo sopstvenom svešću. Ni na koji način ne želim da obeshrabrim ni tebe niti bilo koga. Ako iz radoznalosti želiš da znaš neke stvari, te stvari ti mogu postati prepreka. Ako bi sada razmišljao o cilju koji su oni dostigli, bio bi potpuno izgubljen.

U indiji su mnogi ljudi poludeli razmišljajući sve vreme o Budinom ostvarenju, Krišninom ostvarenju ili ostvarenju Ramakrišne umesto da počnu na pravi način, tako što će meditirati. Razmišljajući neprestano o Krišninom ostvarenju ili Budinom ostvarenju, oni su uverili sebe da su dosegli Krišninu svest ili Budinu svest. Kad su pomislili da su dosegli tu svest, poludeli su. Bilo je mnogo njih u Bengalu koji su imali fizičku snagu, vitalnu snagu, mentalnu snagu, pa su sve vreme mislili samo na Vivekanandu dok nisu osetili da su i oni postali Vivekananda. Onda, kad bi bili stavljani na probu, kad bi se suočili sa svetom, shvatili su da su krajnje beznačajna stvorenja.

U duhovnom životu je uvek bolje napredovati korak po korak. Kad se popneš visoko, vrlo visoko, onda ćeš biti u stanju da vidiš Budinu svest i Hristovu svest. Trenutno je, međutim, beskorisno da razmišljate o tim stvarima. Samo će vas zbuniti.

Maratonska trka je duga preko dvadeset šest milja. U trenutku kad starter da znak za start, ako trkač pomisli da mu treba dvadeset šest milja da stigne na cilj, pripadne mu muka. „Moram da trčim dvadeset šest milja!“, misliće, i onda će odustati. Ne, dok trči mora da razmišljati da trči četvrt milje, pola milje, milju i tako dalje. Ako misli da mora odjednom da stigne do cilja, obeshrabriće se čim počne. Reći će da je to nemoguće. Ako dete iz vrtića misli na diplomski rad dok još uči abecedu, reći će da je to nemoguće. Ako pomisli da mora da diplomira što pre, samo će poludeti. A onaj koji zna da je trenutno u vrtiću, da će sutra ići u osnovnu školu, onda u srednju i tako dalje, imaće trajnu insipraciju.

From:Sri Chinmoy,Avatari i duhovni Učitelji, Agni Press, 1979
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/am