Pitanje: Zašto Hrist nije nijednom od svojih učenika dao ostvarenje?

Šri Činmoj: Da je neki od njegovih učenika bio spreman, Hrist bi jedva dočekao da mu da ostvarenje, pošto bi onda taj mogao preuzeti neke od Hristovih obaveza. Kad na fizičkoj ravni imaš nešto, možda to ne želiš da daš drugima jer ne želiš da drugi imaju istu slavu. Nesiguran si. Na duhovnom planu, međutim, nije tako. Ako na duhovnom planu nešto dobijem, onda to vrlo voljno i dajem. Kad dajem, znam da će osoba koja to prima biti sposobna da veoma efikasno radi za Svevišnjeg. Samo, u duhovnom svetu stvari stoje tako da nije moguće nešto dati nekome ko nije spreman da to primi. Najveće moguće prokletstvo je da se postane Guru. Patnja kroz koju stvarni Guru prolazi postajući jedno sa svojim učenicima je pravo mučenje. Ramakrišnina teorija je bila da se uvek ostane tragalac, dete. A kad neko postane Guru, mora da nauči kako da u svakom trenutku pije otrov i ništa drugo. Naravno, u svom unutrašnjem životu on može piti nektar, ali u spoljašnjem životu mora piti otrov. Hrist bi bio prva osoba koja bi dala ostvarenje svojim učenicima, ali ko je bio spreman da ga primi? Jedan učenik ga je izdao, jedan ga je porekao, jedan je sumnjao u njega. Ti učenici su uradili svakakve stvari. Neki od njih nisu imali priliku, inače bi i oni radili neke nebožanske stvari. To je sudbina svih duhovnih Učitelja.

From:Sri Chinmoy,Avatari i duhovni Učitelji, Agni Press, 1979
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/am