Pitanje: Da li bi mogao da prokomentarišeš različite metode postizanja oslobođenja koje su odgovarale različitim razdobljima?

Šri Činmoj: Hajde da se bavimo samo sadašnjošću. Nisi ostvario Boga u prošlosti, tako da ti prošlost ne može pomoći. U sadašnjosti ili u budućnosti ćeš postići oslobođenje. U tvom trenutnom stanju evolucije, ono što ti je najviše potrebno su ljubav i posvećenost. Postoje tri glavne staze do Bogoostvarenja: karma joga, staza nesebičnog služenja, đnana joga, staza znanja i mudrosti, bakti joga, staza ljubavi, posvećenosti i predanosti. U današnjem dobu, božanska ljubav je najbrži način da se ostvari Najviše. Um je odigrao svoju ulogu, naročito na Zapadu. Zapad je ponudio svetu mnoge velikane uma, ali trenutno ovom svetu je potrebno više blaga srca, a to je ljubav. A duboko u srcu je duša.

Duša je svuda unutar nas, istina. Svetlost i svest duše prožimaju celo naše telo, od glave do pete. Ali, znamo da postoji i određeno mesto gde naša duša boravi, u najvećoj dubini srca. Nečija kuća ima mnogo soba, ali vlasnik većinu vremena provodi u jednoj sobi. Iako mu pripada cela kuća i sve je prožeto njegovom svešću, postoji jedna soba gde provodi većinu svog vremena. Ako želiš da budeš u najbližem kontaktu sa vlasnikom, moraš biti baš u toj sobi. Vlasnik našeg bića je duša. Ako želimo slobodan pristup duši, moramo usmeriti svoju pažnju, svoju koncentraciju, na srce. Kad smo u stanju da primimo svetlost duše, u stanju smo i da napredujemo veoma brzo.

Sve staze su jednako važne, nema beznačajne staze. Ali, znamo koliko vredi vreme. U zapadnom svetu uvek brinemo o vremenu i brzini. Nekad smo se morali zadovoljiti brzinom konja. A sad vidimo koliko su brzi mlazni avioni! Odavde do Indije možemo doći raznim prevoznim sredstvima. Međutim, ako odemo avionom, stići ćemo najbrže. Pošto u spoljašnjem životu pridajemo toliki značaj brzini, apsolutno neophodno da pridamo istu važnost brzini i u unutrašnjem životu. Ako je neko sposoban da veoma brzo trči, zašto bi puzao ili samo hodao? Ako ima sposobnost, neka trči najbrže i dosegne Cilj što pre.

Bog već sedi na Svom Tronu u najvećoj dubini naših srca. Ako hoćemo da napredujemo najbrže, ako hoćemo da dosegnemo Najviše što je pre moguće, onda moramo da idemo putem srca, koji čine ljubav, posvećenost i predanost. Dakle, hajde da ovde na Zapadu ne mislimo o prošlosti, o tome šta su vedski proroci radili ili šta su drugi duhovni velikani radili. Hajde da mislimo o sebi i šta možemo uraditi za svoje vlastito savršenstvo i za savršenstvo sveta. Moramo da znamo da nikad ne možemo popraviti stanje u svetu sve dok čovečanstvo nije usavršeno iznutra. Da bismo bili savršeni, moramo ući u najveću dubinu svojih srca da bi svetlost naših duša mogla da izađe na površinu. Treba da plivamo u svetlosti svoje duše a zatim da zračimo tom svetlošću, nudeći ga radi prosvjetljenja svesti sveta. Dakle, na trenutnom nivou, želeo bih da svaki tragalac sledi put srca, što znači ljubav, iskrenu ljubav, božansku ljubav, bezuslovnu ljubav.

Obična ljudska ljubav je uvijek puna očekivanja. Sa svojom ljudskom ljubavlju mi osećamo: „Uradio sam toliko mnogo za tu osobu, sigurno će uraditi nešto za mene“. Ali, u božanskoj ljubavi nema očekivanja, jer znamo da nam je Bog već dao sve dobre osobine koje nam trebaju. Ako meditiramo, otkud je došla sposobnost za to? Došla je direktno od Boga. Toliko ljudi ovdje na Zemlji ne meditira, ali mi meditiramo. Naša meditacija je poklon Božije Milosti. Davno prije nego što je trebalo da počnemo da meditiramo, davno pre nego smo postali svesni duhovnosti ili Stvarnosti, On nam je dao težnju, On nam je dao svetlost, On nam je dao iskrenost. On nam je dao sve, On je sve uradio bezuslovno za nas. Hajde da sad mi uradimo isto za Njega. Hajde da se molimo, hajde da meditiramo, hajde da uradimo sve da povećamo svoju težnju. I, u isto vreme, hajde da čekamo da nam Boga da ostvarenje u Njegovom odabranom Času. To možemo uraditi samo ako sledimo stazu srca.

U duhovnom srcu nema zahteva. Majka daje i daje i daje svom detetu, jedostavno zato što ga voli. Ako je dovoljno srećna, kad dete odraste daće joj sve zauzvrat. Vrlo često, međutim, ono ne uzvrati. Ima svoj život. Ali dok majka daje, Bog je blagosilja. Svetlost, naklonost i druge božanske osobine koje ona daje svom detetu su same po sebi blagoslovi. U duhovnom životu moramo da volimo Boga na taj način, bez očekivanja. Molićemo se i meditirati a On, koji nam je dao moć da se molimo i meditiramo, će nam bez sumnje dati Njegovo najukusnije voće, ostvarenje, u Njegovom sopstvenom času.

Da se vratim na tvoje pitanje, u današnjem svetu put srca je najbrži, a ne put uma ili intelekta. Ti dani su prošli, oni su odigrali svoju ulogu. Pa sad, ako želimo da trčimo najbrže u ovom svetu, onda je staza srca ta staza koju treba da sledimo.

From:Sri Chinmoy,Sjaj težnje i tok posvećenosti, deo 1, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ag_1