Treba da znate o kakvoj vrsti duša govorite. Vital ima istu povezanost sa dušom kakvu ima fizičko sa umom. Ako je previše fizičkog u umu, mi to zovemo fizički um. Duša je uvek dobra. Ali, ako previše nečistog, nebožanskog nižeg vitala deluje u duši, naravno da duša ne može da se pojavi u svojoj izvornoj lepoti, čistoti i savršenstvu.
Recimo, ova kuća je dobra. Ona je veoma lepa i blistava zato što smo je ukrasili. Da smo ovde ostavili smeće, odisala bi veoma lošim vibracijama. Iako je kuća sada veoma lepa, i to mesto može da postane neuredno i nečisto i tada će svest i vibracije biti potpuno drugačije. Tada će kuća imati veoma lošu vibraciju.
Duša je kao ptica u kavezu tela. Ako pticu muče ili maltretiraju dok je u kavezu, tada će postati loša ptica. A onda, kad ode iz kaveza, više neće imati svoje izvorne čiste i slobodne osobine. Kada duša lebdi unaokolo nakon smrti, vital i njegove osobine su još uvek sa njom, pa će još uvek biti u ropstvu.
Duša mora da napusti vitalni svet. Postoji svet za vital, postoji svet za um i postoji svet za psihičko biće. Duša nosi teret na svojim ramenima, da tako kažemo. Nakon što duša napusti telo, psihičko biće, um i vital će odlaziti jedno po jedno, ka svojim sopstvenim nivoima.From:Sri Chinmoy,Sjaj težnje i tok posvećenosti, deo 2, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/ag_2